Da li ste ovisni o društvenim mrežama

Piše: Lejla Džaferović

Vjerovatno već imate ‘profil’ na društvenim mrežama. 

Jednom kada kreirate profil na bilo kojoj od ključnih društvenih mreža, nakon prvih desetak ‘lajkova’ poput onih na Facebooku, vjerovatno više nećete moći bez njih, iako će vam, vjerovatno, svako malo padati na pamet da taj isti profil ukinete usljed sitnih ili krupnih razočarenja. Dakle, već ste pali pod uticaj globalne digitalne platforme.

Personalna iskustva sa društvenim mrežama i stepen svjesnosti njihovog uticaja na naše živote su, zasigurno, različiti. Ali, jedno je sigurno – o tim iskustvima treba razmišljati, a svjesnost treba razvijati. Evo i zašto…

Digitalna platforma poput Facebooka ima mnoštvo prednosti, a samo neke od tih su 1) imati stotine ‘prijatelja’ pa makar i virtuelnih; 2) svakodnevno komunicirati pa makar i digitalno; 3) biti informiran pod uvjetom da ste odabrali kredibilne izvore informacije, a ne rekla-kazala, one neprovjerene; 4) osjećaj pripadnosti umjesto izoliranosti, naročito u kriznim situacijama kao što je pandemija; 5) poticaj kreativnog u svakom od nas – trudimo se da radimo bolje fotografije, kreativno kuhamo, družimo se, nastojimo ljepše izgledati itd.

Međutim, kao i svaki drugi društveni fenomen, tako i društvene mreže imaju takvu moć da mogu uticati na vaše raspoloženje, samopouzdanje, sliku o sebi, drugima i svijetu. Posljedično, ako niste svjesni tog uticaja, lako vas se može destabilizirati. Pritom, nisu ‘krivi’ ni mreže ni prijatelji, nego mi koji im pripisujemo veći značaj nego što je potrebno.

Like (lajk) – jedinica socijalnog prepoznavanja
Lajk možemo nazvati jedinicom prepoznavanja. Kako je čovjek društveno biće, tako on ne može bez prepoznavanja. Pritom mislimo na razmjene između ljudi kao što su pozdrav, pohvala, aktivno slušanje, feedback, obraćanje, tapšanje, stisak rukom i druge vrste stimulacije.

Tvorac Transakcione analize Erik Berne govorio je o gladi za potvrdama i priznanjima od strane drugih ljudi. Berne je jedinicu socijalnog prepoznavanja nazvao ‘strouk’ (engl. stroke), a to je ‘svaki postupak koji pretpostavlja priznanje drugoga’. Potvrda može biti dodir, ali i simbolička gesta kao što su riječ, pogled, pozdrav i sl. koji kao da kažu – ‘znam da si tu’. Berne je držao da je svaka stimulacija, bilo da je pozitivna ili negativna – strouk, te da je i negativni strouk bolji od potpunog ignoriranja.

Društvene mreže su u takvoj mjeri zaposjele naše živote da je lajk postao strouk – samo jedan klik i već ste vidljivi, prepoznati, te se posljedično bolje osjećate u vlastitoj koži. Uradili ste nešto kako treba. Postojite. Tu bivate ‘uhvaćeni’ i upravo tu počinje vaša ovisnost o virtuelnim potvrdama. Utoliko vam izostanak lajka može ozbiljno poljuljati samopouzdanje i dovesti do toga da postanete nesigurni u sebe, kao i u sadržaj koji ste postavili na svoju stranicu, tj. da sporite vlastite izbore.

Čini se da intimniji sadržaji poput vlastite fotografije ili emocijom nabijenog statusa sa kojim se drugi mogu identificirati lakše obezbjeđuju lajkove, što mnogi koriste kako bi dobili svoju dnevnu dozu prepoznavanja.

Razlog izostanka lajkova može biti i u samim prijateljima; možda su jednostavno ‘škrti’ na lajkovima u virtuelnom svijetu kao što su i u životu škrti na potvrdama i priznanjima za druge. Razlog međutim, može biti i taj da ne dajete drugima lajkove pa vam se ne uzvraća. Čini se da je ustanovljena svojevrsna ‘kultura lajkova’ – daj da bi dobio. Primjetna je izvjesna zahvalnost kad su lajkovi u pitanju pa možete očekivati da vam se dobro uzvrati dobrim. Budite prvi, probijte led.

Šta god da je slučaj, vaša slika o sebi, samopouzdanje i raspoloženje ne smiju se narušiti zbog nedostatka lajkova. Evo, već i samo čitanje o takvoj mogućnosti će joj umanjiti značaj.

Nekim osobama treba veliki broj potvrda da bi se osjećale sigurno; druge mogu podnijeti manji broj jer, između ostalog, koriste interni mehanizam da, kada im nedostaje vanjskih potvrda, sami sebi ‘izdaju potvrdu’ ili se prisjete neke koju su ranije dobili. U svakom slučaju, svi ih trebamo jer doprinose stavu – poziciji ‘ja sam OK’.

‘Ima se – može se’
Facebook vam nudi mogućnost samolociranja tzv. check-in u državama, gradovima, hotelima i dr. Tako sa prijateljima možete podijeliti uživanje u egzotici Balija, strast za šopingom u Milanu, skijaške vještine u švicarskom Zermattu ili učešće na važnoj konferenciji u Ženevi.

Istovremeno, ništa vas ne sprečava da se prikažete i kod kuće; slikajući roštilj okružen veselim nahranjenim licima za Praznik rada, cvijeće koje dobijete za rođendan ili Dan žena, kruh ili kolač koji ste upravo uspješno priredili, rođenje djeteta ili bilo koju drugu situaciju ili emociju koju zaželite podijeliti sa vašim virtuelnim prijateljima.  

Zajedničko ovakvim situacionim prikazima je da očituju postignuće, uspjeh, uživanje u životu, dakle nešto što smatramo da uljepšava sliku o nama u očima drugih. Pravi efekt satisfakcije se postiže očekivanim brojem lajkova, inače izostaje osjećaj postignuća. Ako lajkovi izostanu, uvijek si možete reći – što ti je zavist…

Ovakva opcija je prihvatljiva, te i samo dijeljenje može imati efekt komunalne topline sve dok ne preraste u takmičenje tipa ‘ima se, može se’ što lako može dovesti do pasivnog zamjeranja i posljedično otuđenja među prijateljima. Takođe dovodi do osjećaja pritiska da se adekvatno respondira tj. pokaže da se takođe putuje, uživa, ‘ima i može’. I ovo je područje koje može izazvati osjećaj razočarenja i neadekvatnosti ukoliko na check-in na vašoj lokaciji koju ste skupo platili kreditnim sredstvima – izostane zadovoljavajući broj lajkova.  

Uživo ili virtuelno
Sve rečeno ukazuje na postojanje dinamike društvenih mreža koja, ako se ne osvijesti razgovorom i analizom, može značajno uticati na vaše raposloženje, a ako vas je lako poljuljati, može dovesti do pravog pada samopouzdanja koje se, opet, može odraziti na sve aspekte vašeg života.

Rješenje je kao i sa svim ostalim – konzumirati umjereno i dati primat komunikaciji i kontaktu uživo koji podrazumijevaju susrete sa onima koji vas prihvataju takve kakvi jeste, kao i dobri stari, već odavno potcijenjeni (makar samo telefonski) razgovor.